1
1

 

Povijest

Havanezeri su mali psi koji pripadaju porodici Bichon, koja je nastala u mediteranskom području u vrijeme prije Nove Ere. Ova dražesna pasmina je nastala na Kubi sredinom 18. stoljeća i trenutno je jedina autohtona pasmina te države. Pretpostavlja se da su tijekom 16. stoljeća španjolski doseljenici doveli svoje pse na Kubu. Pasmine koje su doveli su nepoznate, ali najvjerojatnije su to bili psi porodice Bichon (Maltezer, Bolognese, Bichon Frise...). Kasnijim njihovim križanjem nastao je Havanezer. Druga pretpostavka je da su pse doveli s namjerom za prodaju bogatim kubanskim obiteljima.
Kao i njegovi bliski rođaci, Havanezer je uvijek bio pas za pratnju, povezan sa aristokracijom. Na Kubi nisu bili rijetkost jer su bili najpopularniji ljubimci bogatih. Sredinom 1900., za vrijeme revolucije na Kubi, viša klasa je pobjegla u Europu i mnogi od njih nisu bili u mogućnosti povesti   svoje pse sa sobom.
Pošto su bili psi za pratnju, niža klasa nije vidjela svrhu Havanezera. Sa mnogo manjom popularnosti na Kubi i sa samo nekoliko uzoraka u SAD-u, Havanezeri su bili blizu izumiranju. Zapravo, u 1970., kada su se uzgajivači okupili kako bi obnovili ovu pasminu, bilo je samo 11 pasa u zemlji. Većina današnjih Havanezera su potomci tih par preživjelih.
Zbog rijetkosti i jedinstvene povijesti, njihova je popularnost rasla i postali su trend.

Izgled

Havanezer je mali, ali stabilan pas visok do 30 cm, te težak između 3 i 6 kg.
Tijelo ovog šarmantnog psa je malo duže nego što je visoko, a rep je visok i savija se preko leđa.
Vremenske prilike na Kubi utjecale su na izgled ovog psa. Na prvi pogled bi pomislili da je gusto krzno Havanezera prilagođeno hladnijim klimama, ali je zapravo prilagođeno toplijoj klimi. Njihova lagana valovita svilena dlaka ih štiti od sunca, a šiške im čuvaju oči kao sunčane naočale.
Zato se jako rijetko vežu u repiće i slično.
Iako smo navikli na krem Havanezere, oni dolaze i u mnogim drugim bojama, uključujući: crnu, plavu, champagne, zlatnu, srebrenu i boju čokolade. Krzno može biti jednobojno ili mješavina bilo koje boje od navedenih.

Temperament

Havanezer je savršen ljubimac. Dobar je sa djecom, jako je društven, sa slabim instinktom za zaštitu  pa zato nije dobar za psa čuvara. Uvijek su na oprezu, i zato su jako dobri tragači. Nemaju potrebu lajati kao ostali manji psi, ali uvijek upozore vlasnika na nepoznate osobe, koje nakon nekoliko susreta počnu smatrati obitelji. Pomalo su sramežljivi.
Vole biti s ljudima i vole igru sa drugim životinjama (čak i mačkama).
To su nježni psi koji se jako vežu za obitelj. Tolerantniji su od ostalih Bichona i zato su idealno društvo za djecu.
Vrlo su aktivni u kući, a manje vani. Nije im potrebno dvorište i sretno žive u stanu. Iako se zbog toga kretanje ne bi trebalo zanemariti. Dnevne šetnje i intenzivnije igranje u kući im je dovoljno.
Ovi kubanci su jako inteligentni i lako se treniraju. Jako su osjećajni te reagiraju na sve promjene u tonu glasa.

Zdravlje

Havanezeri imaju listu zdravstvenih poteškoća, što ne znači da su bolesni psi. Oni su relativno zdravi psi i bolesti su im manja briga. Neke od njih su: isčašenje patele, displazija lakta, šumovi na srcu i katarakta. Kontroliranim uzgojem se smanjuje vjerojatnost od oboljenja.
Psi koji nisu za izložbe mogu se šišati zbog lakšeg održavanja. Dugodlaki Havanezeri zahtijevaju redovito četkanje i češljanje.  Pošto se minimalno linjaju, njega je jako bitna kod dugodlakih primjeraka. Kao kućni ljubimci imaju još jednu veliku prednost, mogu se često kupati, čak svaka 4 dana.

Ova je pasmina relativno rijetka i skupa. Kupci bi se trebali paziti jeftinih pasa, jer im vjerojatno nije pružena odgovarajuća zdravstvena njega i briga.